Directory

Državni arhiv u Dubrovniku

CONTACT DETAILS (See moreSee less)
Visitors Address: Ulica sv. Dominika 1, 20000 Dubrovnik
Country:

Hrvatska

E-mail address:
Webpage:
Telephone:
+385 20 321 032
Fax:
+385 20 321 190
ACCESS & SERVICE INFORMATION (See moreSee less)
Opening hours:

08:00-15:00

Directions:

Državni arhiv u Dubrovniku - palača Sponza (Divona) se nalazi na istočnom kraju Place (Straduna) unutar zidina Dubrovnika.

Access conditions: Accessible to the public
Disabled access: Facilities for disabled people are available
Searchroom: 25 places
Archives research service:

Čitaonica Arhiva na prvom katu palače Sponza raspolaže sa 25 radnih mjesta. Tu se nalazi priručna biblioteka, te inventari fondova i zbirki Državnog arhiva u Dubrovniku. Djelatnici u čitaonici pružaju obavijesti o arhivskim obavijesnim pomagalima, o načinu njihova korištenja, o arhivskim fondovima i zbirkama pohranjenim u Arhivu, kao i o arhivskom gradivu izvan Arhiva, a koje sadrži podatke relevantne za korisnika, o postupku naručivanja arhivskog gradiva, o mogućnostima korištenja arhivskog gradiva i načinu rada s gradivom, o pravilnom citiranju korištenog gradiva, o mogućnosti i načinu obilježavanja izvornog gradiva za izradu preslika te o mogućnosti i postupku izrade potvrda, uvjerenja i ovjerenih preslika. No ipak valja imati na umu da djelatnici Arhiva nisu znanstvenici-istraživači, te da taj posao ne mogu obavljati umjesto korisnika.

Reproductions services: Reproduction services available
Conservation laboratory: Conservation laboratory available
Exhibition:

U četiri bočne prostorije atrija palače Sponza, nalazi se stalna izložba koja nudi svojevrsnu “šetnju” kroz različite povijesne periode Grada. Od Višegradske povelje pa sve do umjetničkog plakata Eda Murtića, vezanog uz razaranje Dubrovnika 1991/92. godine, zanimljiv je izbor originalnih povelja, knjiga, plakata, novinskih tiskovina, brošura, fotografija kao i filmskog materijala dokumentarnog karaktera. U samom atriju česte su izložbe eminentnih hrvatskih i svjetskih umjetnika.

ARCHIVES & HOLDINGS DESCRIPTION (See moreSee less)
Extent of holdings: 7.732 m
History of the Archive:

Državni arhiv u Dubrovniku kao samostalna ustanova djeluje od 1920. Međutim, briga za spise nastale djelatnošću grada Dubrovnika i Dubrovačke Republike duga je i bogata. Već 1251. u Dubrovniku se spominju prokuratori Svete Marije, koji u riznici dubrovačke stolnice čuvaju naj-važnije gradske povlastice. Imenovanjem svjetovnjaka Tomazina de Saverea, kao prvoga školova¬noga javnoga bilježnika 1278, postavljeni su temelji uređenoj notarskoj i kancelarijskoj službi u Dubrovniku. Tijekom idućih stoljeća, vlasti dubrovačke komune, potom Republike, donose odluke i odredbe kojima nastoje osigurati što bolju skrb za dokumente. Ukidanjem Dubrovačke Republike (1808) i gubitkom državne samostalnosti, na daljnji razvoj čuvanja i zaštite arhivskoga gradiva dijelom su utjecali francuski propisi o bilježničkim arhivima, a nakon 1814. austrijska politika prema arhivskom gradivu. Premda su od 1. I. 1812. na području negdašnje Republike trebali stupiti na snagu zakoni važeći u Francuskom Carstvu, pa i zakoni o arhivima (onaj od 25. VI. 1794. o javnosti arhivskoga gradiva te onaj od 26. X. 1796. o organizaciji pokrajinskih arhiva), za kratke francuske uprave Dubrovni¬kom (1808-1814), to moderno arhivsko zakonodavstvo nije primijenjeno. U duhu novih propisa o bilježničkim arhivima, ali i iz sasvim praktičnih razloga – kako bi se kancelar novoga suda zadužio za spise, arhivalije i vrijedne stvari – tadašnji sudski službenik u Dubrovniku Josip Chersa (Krša), po nalogu baruna Coffinhala, generalnoga komesara za pravosuđe u Ilirskim Pokrajinama, izradio je 1812. Generalni inventar knjiga i dokumenata koji se nalaze kod raznih sudova Dubrovačke općine. Godine 1817. izbio je požar u Kneževu dvoru, gdje se čuvalo gradivo središnjih organa vlasti bivše Dubrovačke Republike, pri čemu je dio izgorio, a zabilježeno je da su se arhivalije danima nakon požara raznosile po Gradu. Te 1817. godine Luka Ćurlica izradio je Generalni katalog knjiga i dokumenta, koji pripadaju arhivu bivšeg Državnog tajništva i drugih ukinutih organa nekadašnje Dubrovačke Republike. Na temelju toga kataloga, koji je poslan u Beč, Carsko-kraljevska tajna dvorska i državna kancelarija šalje popis gradiva prema kojem je već 1818. dio dokumenata poslan u Beč. Prema popisu što ga je izradio Ćurlica 1832-1835, najznačajniji dio gradiva Dubrovačkoga arhiva (orijentalni rukopisi, turske, ćirilske i latinske isprave) odnesen je godine 1833. u Beč. Ta akcija austrijskih vlasti bila je odraz opće politike u Monarhiji da se najvažnije arhivsko gradivo koncentrira u Beču. Veći dio toga gradiva po završetku Prvoga svjetskoga rata vraćen je Kraljevini SHS, ali ne u Dubrovnik. Pohranjeno je bilo u Srpskoj akademiji nauka u Beogradu, odakle su ga ponovno njemačke okupacijske vlasti u Drugome svjetskom ratu odnijele u Beč. Između 1946. i 1952. gradivo je (ali ne u cijelosti) vraćeno na svoje prvotno mjesto, u Državni arhiv u Dubrovniku. Zanimanje za dubrovačke arhivalije pokazao je povjesničar Konstantin Jireček, koji je novoutemeljenom Arhivskom vijeću u Beču pri Centralnoj komisiji za zaštitu spomenika (1894) predložio da se "četiri državna arhiva u Dubrovniku" (gradivo smješteno kod Okružnoga, potom Kotarskoga poglavarstva, gradivo suda, Financijske okružne direkcije i Pomorsko-zdravstvenog ureda) pridruže tzv. Političkom arhivu i tako sjedine. Njegovom je zaslugom 1891. za stalnoga arhivista imenovan Giuseppe Gelcich (Gelčić, Jelčić). I prije Gelcicha spisi su donekle bili sređeni, numerirani, paginirani i obilježeni natpisom "I. R. Archivium Ragusinum". Gelcich je proveo konačno spajanje svega arhivskoga gradiva i izradio prvi cjelovit popis Dubrovačkoga arhiva (Catalogus I. R. Archivi Ragusani, objavljen 1910. u Glasniku Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, XXII/1910, str. 537-588). Do srpnja 1952. Arhiv je bio smješten u prostorima Kneževa dvora, a tada se seli u palaču Sponza, gdje je i danas.

Archive building:

Državni arhiv u Dubrovniku se nalazi u palači Sponza, jednoj od najreprezentativnijih objekata javnog značaja unutar spomeničkog tkiva Dubrovnika. Sagrađena je prema projektu općinskog inženjera Paskoja Miličevića 1516.-1520. Objedinjujući srednjovjekovni objekt carinarnice, razna skladišta, objekt za skupljanje kišnice (Sponza), radionice obrtnika-zlatara te druge objekte, vezujući ih uz raniju ulicu, koja preoblikuje u veliko dvorište – atrij, Paskoje stvara središnji javni objekt vezan uz trgovinu. Uz navedene sadržaje u zgradi nove carinarnice našla je prostor i kovnica novca i oružana. Tu su se održavali i sastanci Akademije Složnih i Dangubijeh, a kasnije tu su bile škole za djecu vlastele i građana, pravnička škola i tiskara. je primjer tog prijelaznog, gotičko-renesansnog stila, korištenog bezbroj puta u stambenoj arhitekturi ovog grada i područja. Miličevićev projekt, osim rastvorenog trijema u prizemlju i na prvom katu u dvorištu, predlaže i hladoviti trijem na pročelju. Izradili su ga klesari, braća Andrijići iz poznate korčulanske porodice graditelja i skulptora, a bogatu arhitektonsku plastiku cijelog objekta klesali su mnogi manje poznati majstori. U unutrašnjosti pojedina skladišta su obilježena imenima svetaca, ispisanim kapitalom na nadvratnicima ulaza. Na začelnom zidu dvorišta je kipar Bletrand Galliczs izradio je reljef medaljona s Kristovim imenom i dva anđela. Glavni natpis upozorava na točnost dubrovačkih mjera i upućuje mjerače na opreznost: FALLERE NOSTRA VETANT· ET FALLI PONDERA· MEQVE PONDERO CVM MERCES· PONDERAT IPSE DEVS (Naši utezi ne daju da se vara i bude prevaren. Kad mjerim robu, mene mjeri sam Bog). Objekt je posebno dragocjen, jer je ostao sačuvan u svojoj izvornosti prelaznog gotičko-renesansnog stila od vremena izgradnje do danas, unatoč velikoj trešnji 1667. godine koji je uništio veliki dio spomenika Grada i promijenio mu fizionomiju ustupivši mjesto novom, baroknom izričaju. Divona je i ključni objekt i u pogledu urbanističkog projektiranja. Dok je zapadni rub Place imao već ranije izgrađeni veliki kompleks Franjevačkog samostana i crkve sa zvonikom (na sjevernom dijelu) i velikog Samostana sv. Klare (na južnom dijelu) sada to postiže i istočni kraj izgradnjom carinarnice uz vertikalu gradskog zvonika (na sjeveroistočnom dijelu Place) i srednjovjekovne Crkve sv. Vlaha i gradske lože (na južnom dijelu).

Other information
Type of archive:

Regional archives

Last update: 21.08.2015